| Chapter 144 |
1 | Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu.
|
2 | On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!
|
3 | Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?
|
4 | Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.
|
5 | Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!
|
6 | Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!
|
7 | Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:
|
8 | laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
|
9 | Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.
|
10 | Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača
|
11 | spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
|
12 | Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;
|
13 | da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;
|
14 | ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!
|
15 | Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!
|