| Chapter 7 |
1 | Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
|
2 | Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
|
3 | mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
|
4 | Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
|
5 | PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
|
6 | Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
|
7 | Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
|
8 | Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
|
9 | Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi.
|
10 | Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
|
11 | Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
|
12 | Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
|
13 | Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
|
14 | snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
|
15 | Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
|
16 | Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
|
17 | Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
|
18 | i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
|
19 | Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
|
20 | Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
|
21 | Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće."
|