| Chapter 12 |
1 | Job progovori i reče:
|
2 | "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
|
3 | Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
|
4 | Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh to zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
|
5 | Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog to posrće!
|
6 | Dotle su na miru atori pljačkaa, izazivači Boga ive bezbrino kao da Boga u aci svojoj dre!
|
7 | Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
|
8 | Guteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
|
9 | Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Boja ruka učinila?!
|
10 | U ruci mu lei ivot svakog bića i dah ivotvorni svakog ljudskog tijela.
|
11 | Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o to kuamo nepcem okus jela?
|
12 | Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
|
13 | Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
|
14 | to razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
|
15 | Ustavi li vodu, sua nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
|
16 | Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
|
17 | On savjetnike liava razbora, suce pametne udara bezumljem.
|
18 | On otpasuje pojas kraljevima i uetom im vezuje bokove.
|
19 | On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
|
20 | On die riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
|
21 | On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
|
22 | On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
|
23 | On die narod pa ga unitava, umnoi ga a potom iskorijeni.
|
24 | On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
|
25 | i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.
|