| Chapter 1 |
1 | Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.
|
2 | Ispraznost nad ispraznoću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznoću, sve je ispraznost!
|
3 | Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?
|
4 | Jedan narataj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
|
5 | Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.
|
6 | Vjetar pue na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.
|
7 | Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.
|
8 | Sve je mučno. Nitko ne moe reći da se oči nisu do sita nagledale i ui dovoljno nasluale.
|
9 | to je bilo, opet će biti, i to se činilo, opet će se činiti, i nema nita novo pod suncem.
|
10 | Ima li ita o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo.
|
11 | Samo, od prolosti ne ostade ni spomena, kao to ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono to će poslije doći.
|
12 | Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
|
13 | I trudih se da mudroću istraim i dokučim sve to biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim.
|
14 | Vidjeh sve to se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!
|
15 | to je krivo, ne moe se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne moe.
|
16 | Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje."
|
17 | Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.
|
18 | Mnogo mudrosti - mnogo jada; to vie znanja, to vie boli.
|