Chapter 26

I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima:

"Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne."

Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe

i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.

Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu."

Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca,

pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom.

Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost?

Moglo se to skupo prodati i dati siromasima."

Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni.

Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.

Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini.

Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."

Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim

i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka.

Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?"

On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'"

I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom.

I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati."

Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?"

On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.

Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."

A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."

I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"

I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi!

Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.

A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći.

Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'

Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!"

Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!"

Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici.

Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."

I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba.

Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"

I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?

Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."

Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale.

Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke!

Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica."

Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih.

A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"

I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga.

A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.

I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.

Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?

No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me."

A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine.

A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.

Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica

i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'"

Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?"

Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?"

Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu!

Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!"

Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali

govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"

A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem."

On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš."

Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom."

On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka."

Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!"

On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao.

I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.